* -ul/ I. -ulserĉi '-ul' [ul.0] Sufikso signifanta vivantan estaĵon karakterizatan per tio, kion esprimas la radiko: ĝibulo, virgulino, timulo, riĉulo, fiulo, proksimulo, kompetentulo, tiamulo; pravulo [kaj] malpravulo [1]; unuokululo, multinfanulino [2]; mamuloj, vertebrulo monkolekto pro la sanktuloj [3]; sekreton de aliulo ne malkaŝu [4]; ĉu vi ne estas ĉitieulo Gmn ; mi estas sciencisto, sed mi ne pretendas esti scienculo; la vivo kaj kompetentula uzado fiksis […] alian formon [5]; li devas fari la kutimajn junulajn malsaĝaĵojn [6]; li imagis lin ĉiurilate mezulo (homo de meza talento ktp); ChC ; grandaj mirakloj aperis per la trovita malviva infano, kiun la eklezio fine eĉ sanktuligis RBa . 1. trad. L. L. Zamenhof: La Malnova Testamento, Eliro 9:272. trad. L. L. Zamenhof: La Malnova Testamento, I. samuel 2:53. La Nova Testamento, I. Korintanoj 16:14. trad. L. L. Zamenhof: La Malnova Testamento, Sentencoj 25:95. L. L. Zamenhof: Lingvaj Respondoj, 4. Vortaroj6. H. C. Andersen, trad. L. L. Zamenhof: Fabeloj, vol. 4, Sterkskarabo beloruse: афікс, які вызначае асобу/істоту з пэўнай характарыстыкай, у эспэранта unuokul~o: аднавокі (наз.). finne: olio (sananjohdin), yleensä ihminen tai eläin jolla on kantasanan ilmoittama ominaisuus unuokul~o: silmäpuoli. germane: -er hungare: ember unuokul~o: félszemű (ember). nederlande: unuokul~o: eenoog. okcidentfrise: unuokul~o: ieneach. pole: przyrostek oznaczający osobnika o danej cesze unuokul~o: jednooki. ruse: unuokul~o: одноглазый (сущ.). tokipone: jan volapuke: -an II. Samsignifa memstara vortero. uloserĉi 'ulo' [ul.0o] Estaĵo, individuo: verbo, substantivigita per participa sufikso, povas esprimi nur konkretaĵon (ulon aŭ aĵon) [7]; la dioj trovos kaj kondamnos la veran ulon... [8]; kanajle aspektantaj uloj Iŝtar ; dikmalalta, iom kurbapieda ulo RBa ; se mi ne estus jam maljuna ulo, mi tuj irus en politeknikan lernejon kaj lernus la artifikojn de la mondo [9]. figuro, homo, persono1 7. L. L. Zamenhof: Lingvaj Respondoj, Pri la senco de participsubstantivo, Respondo 50, Oficiala Gazeto, IV, 1911, p. 1.8. B. Prus, trad. Kazimierz Bein: La Faraono, vol. 2, Ĉapitro XVI9. H. C. Andersen, trad. L. L. Zamenhof: Fabeloj, vol. 4, Pupludisto afrikanse: chick albane: zogth amhare: ጫጩት angle: individual, person, bloke, chap, chick, dude, fellow, gal, guy arabe: كتكوت armene: Չիկ azerbajĝane: cücə beloruse: асоба, істота bengale: কুক্কুট birme: ယင်း ĉeĥe: chlap, individuum, osoba ĉine: 小伙子 [xiǎohuǒzi], 个人 [gèrén], 個人 [gèrén], 个体 [gètǐ], 個體 [gètǐ], 人士 [rénshì] dane: chick estone: tibu france: individu galege: pinto germane: Typ, Individuum, Person, Kerl guĝarate: પક્ષીનું બચ્ચું haitie: Chick hinde: लड़की hungare: alak japane: ひよこ jave: cah ayu jide: פייגעלע kanare: ಮರಿಯನ್ನು kartvele: ქათმის kirgize: жөжө koree: 병아리 korsike: pulcino kroate: pilić latine: pullus latve: cālis laŭe: ທັງຫລາຍ litove: jauniklį makedone: девојка malagase: zana-borona malaje: anak ayam malajalame: കൊഴി malte: flieles maorie: pīpī marate: चिक monge: qaib mongole: дэгдээхэйн nederlande: persoon, gast, gozer, kerel, meid, snuiter, vent nepale: केटी njanĝe: mwana wankhuku panĝabe: ਮਟਰੀ paŝtue: لپه pole: facet, osobnik, gość ruande: inkoko sinde: نوت sinhale: කෑල්ල skotgaele: isean slovake: chlap, indivíduum, osoba somale: ubad ŝone: chicks taje: เจี๊ยบ tamile: குஞ்சு telugue: చిక్ tokipone: jan ukraine: істота, особа, тип, індивід urdue: لڑکی vjetname: gà zulue: iphuphu administraj notoj