1refut/i JED refutiserĉi 'refuti' [refut.0i] (tr) [refut.0i.LOG] Venke rebati opinion per trafaj argumentoj: en mia juĝa afero mi estas refutata [1]; mi certe ne povas refuti tion, kion vi diras pri vi mem Marta ; vi ĉiam volas refuti tion, kion vi ne povas klarigi [2]; tio, kion mi nun rakontos, refutas ĉi tiun supozon [3]; bona Esperantisto devas scii […] la atakojn de niaj kontraŭuloj kaj konkurantoj, por refuti ilin per trafaj argumentoj [4]; la juĝistoj tute seriozmiene priaŭskultis aron da atestantoj, sed tiuj refutis, ke la afero tiel estus okazinta [5]. dementi, frakasi2.d, kontesti, malkonsenti2, obĵeti, oponi, protesti3, pruvi 1. trad. L. L. Zamenhof: La Malnova Testamento, Ijob 34:62. Internacia krestomatio, Rakonto Pri Spiritoj3. Internacia krestomatio, Rakonto Pri Spiritoj4. A. Möbusz: Dokumentoj de Esperanto, 19215. S. Szathmári: Vojaĝo al Kazohinio, 1938 angle: refute beloruse: адкідаць, адхіляць (аргумэнты, довады), аспрэчваць ĉeĥe: vyvracet (námitky) ĉine: 反駁 [fǎnbó], 反驳 [fǎnbó], 駁斥 [bóchì], 驳斥 [bóchì], 回駁 [huíbó], 回驳 [huíbó] france: réfuter germane: widerlegen, anfechten hungare: megcáfol, visszautasít, ellenvet japane: 論破する [ろんぱする], 反駁する [はんばくする], 反論する [はんろんする] nederlande: weerleggen pole: obalać, odpierać (zarzuty), zbijać ruse: отвергать, отклонять (аргументы) slovake: vyvrátiť (námietku) ukraine: відкидати, відхиляти, спростовувати refuto serĉi 'refuto' [refut.0o] Ago refuti: laŭ la klasika retoriko, la parolado konsistas el ses fundamentaj partoj: enkonduko, anonco, ekspono, persvado, refuto, konkludo [6]; li estas tiel serene fida pri sia pravo, ke la eblo de kia ajn refuto fare de Antonio tute ne okupas lian menson [7]; ĉi tiun akuzon mi jam absolute ne povis lasi sen refuto [8]. 6. Ivo Lapenna: Retoriko, Dua Parto7. Ivo Lapenna: Retoriko, Aldono8. Sándor Szathmári: Vojaĝo al Kazohinio, Kvina Ĉapitro beloruse: адхіленьне, аспрэчваньне ĉine: 反演 [fǎnyǎn], 駁住 [bózhù], 驳住 [bózhù] germane: Widerlegung, Anfechtung japane: 論破 [ろんぱ], 論駁 [ろんばく], 反駁 [はんばく], 反論 [はんろん] pole: odwód ukraine: спростування nerefuteblaserĉi 'nerefutebla' [refut.ne0ebla] [refut.ne0ebla.KOMUNE] Kiun oni ne sukcesas refuti, plene demonstra, plene pruva: la nerefuteblaj leĝoj de la logiko [9]; ni kunvenis hodiaŭ, por montri al la mondo, per faktoj nerefuteblaj, tion, kion la mondo ĝis nun ne volis kredi [10]; mi posedas preskaŭ nerefuteblan pruvon [11]; teorie via rezono estas nerefutebla, sed en praktikado […] [12]. 9. L. L. Zamenhof: Paroloj, Parolado antaŭ la Sesa Kongreso Esperantista en Washington en la 15a de aŭgusto 191010. L. L. Zamenhof: Paroloj, en Bulonjo-ĉe-maro, 190511. Henri Vallienne: Ĉu li?, Ĉapitro Dektria12. Henri Vallienne: Ĉu li?, Ĉapitro Dektria beloruse: неаспрэчны, бясспрэчны ĉine: 不能否定 [bùnéngfǒudìng] france: irréfutable germane: unwiderlegbar, unanfechtbar japane: 論破できない [ろんぱできない], 反論の余地のない [はんろんのよちのない] pole: niezaprzeczalny, bezsporny, nie do obalenia, niezbity ukraine: неспростовний, незаперечний, невідпорний administraj notoj