pad/o SPV padoserĉi 'pado' [pad.0o] Vojeto sur natura grundo estiĝinta pro ofta pasado de piedirantoj, rajdbestoj aŭ bicikloj, sen tegaĵo: forlasinte la padon, li tra la olivarba densejo iris suden MkM ; nun ni forlasis eĉ tiun aĉan vojon kaj devojiĝis sur herbejan padon MortulŜip ; (figure) la pado de la virto stretas [1]. aleo1 montara pado en Nigra Arbaro, Germanujo CC BY-SA 4.0 [2] Rim.: Laŭ BL: Prefere diru vojeto, pasejeto. Pado (itala rivero)1. Miguel de Cervantes Saavedra, trad. Fernando de Diego: La inĝenia hidalgo Don Quijote de la Mancha, parto 2a, ĉapitro 6a, p. 427a2. Michael Schmalenstroer, propra verko: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Wanderung_auf_dem_Alpinen_Pfad_am_Feldberg,_April_2020_66.jpg angle: path beloruse: сьцежка, сьцяжынка bulgare: пътека, път ĉeĥe: stezka ĉine: 小路 [xiǎolù], 小径 [xiǎojìng], 小徑 [xiǎojìng], 小道 [xiǎodào], 路径 [lùjìng], 路徑 [lùjìng], 蹊径 [xījìng], 蹊徑 [xījìng] france: chemin (sentier), sentier germane: Pfad hispane: sendero, senda, camino (en campo, bosque, motaña...) hungare: ösvény japane: 小道 [こみち], 細道 [ほそみち] nederlande: pad (weg) nepale: बाटो pole: dróżka, ścieżka portugale: trilha rumane: cărare, potecă ruse: тропа, тропка, тропинка slovake: chodníček, prť tibete: ལམ་ཁག་ ukraine: стежина, стежка, доріжка administraj notoj ~o: Mankas verkindiko en fonto.