kolier/o SPV kolieroserĉi 'koliero' [kolier.0o] Valora korpornamaĵo, portata ĉirkaŭ la kolo, provizita per perloj, koraloj, juvelŝtonoj ks: mi ĵus vidis reklamon pri aŭtentika ĵurasparka sukceno ― kolieroj, orelringoj [1]; (figure) nova perlo aldoniĝis al la koliero de via repertuaro [2]. kolĉeno, ĉirkaŭkolo 1. Marjorie Boulton: Dinomanio, Monato, 1994/02, p. 162. Vikipedio, Bulgara Esperanto-Teatro beloruse: калье bulgare: колие ĉeĥe: halže, koliér, náhrdelník france: collier (ornement) germane: Collier, Kollier hungare: nyakék, nyaklánc japane: ネックレス [ねっくれす] katalune: collaret, enfilall nederlande: halssnoer pole: kolia, naszyjnik portugale: colar rumane: colier ruse: колье slovake: náhrdelník ukraine: кольє, намисто administraj notoj