tik/i PVEF tikiserĉi 'tiki' [tik.0i] (ntr) [tik.0i.MED] Pretervole tiri iun muskolon: unu el ni okule tikis kaj tro okulfrape rigardis al iu [1]; kelkan tempon la gasto silente malĝojis kaj tikadis, sed finfine li ekparolis MkM . tremeri 1. B. Traven, trad. Hans Georg Kaiser: Mortula Ŝipo, Rakonto de usona maristo, dua libro, ĉapitro 41a beloruse: мець цік, пакутваць на цік ĉeĥe: mít tik, mít škubání france: tiquer (avoir un tic) germane: zucken pole: mieć tik, mieć kurcz, mieć skurcz slovake: cukať, mykať, pošklbávať (z nervozity) tikoserĉi 'tiko' [tik.0o] 1.[tik.0o.MED] Nerva kuntiro de muskoloj, plej ofte tiuj de la vizaĝo: Plum absorbis gluton da viskio, gratis al si la nukon, dum spasma tiko manifestiĝis ĉe lia lipangulo CKv . 2.[tik.0o.manio] Manio: la juna oficiro havis tikon, kiam li estis priokupata aŭ profunde meditadanta, nevole kaj senpripense li prenis sian maldekstran polekson inter la dika kaj la montra fingroj de la dekstra mano, kaj ĝin rapide kaj senĉese faldis kaj malfaldis laŭ ne interrompita maniero ChL . Rim.: Tiko ankaŭ estas speco de ŝtofo. beloruse:[tik.0o.HOM] 1. цік (нэрвовы) 2. манія ĉeĥe: tic, tik, škubání france: tic germane: 1. Zuckung 2. Tick hispane: tic hungare: izomrángás, arcrángás, tic japane: チック, けいれん nederlande: tic pole: nerwowy kurcz (zazw. twarzy), tik, skurcz nerwowy portugale: tique ruse: тик (нервный) slovake: nervózne mykanie svalu ukraine: тик administraj notoj