2prerogativ/o JED prerogativoserĉi 'prerogativo' [prerog.0o] [prerog.0o.JUR] Ekskluziva privilegio: la posteno jam ne estas prerogativo de Terzini, kaj Iqbal bonvenigas la ŝancon forŝteli ĝin [1]; la du konfliktantoj invadis […] pro la neceso defendi siajn proprajn prerogativojn [2]; la prerogativo de memdetermino estas limigita en internacia juro [3]; granda estas la prerogativo, kiun entenas la migranta kavaliraro, [li] fariĝas konata kaj fama tra ĉiuj ekstremaĵoj de la tero [4]. 1. J. Francis: Misio sen Alveno, tk-stafeto, 19822. Monato, Armando Zecchin: Ŝtato, eklezio kaj ideologia laikeco, 20063. Monato, Lenio Marobin: Grava elemento de monda nestabileco, 20144. Don Miguel de Cervantes Saavedra: Don Kiĥoto de la Manĉo en Barcelono (5 ĉapitroj), Ĉapitro LXII angle: prerogative beloruse: прэрагатыва, выключнае права ĉeĥe: prerogativ, přednost, přednostní právo, výsada (na př. od krále) ĉine: 特权 [tèquán], 特權 [tèquán] france: prérogative germane: Prärogativ, Prärogative, Vorrecht, Erstrecht hungare: prerogatíva, előjog, kiváltság japane: 大権 [たいけん] nederlande: prerogatief, voorrecht, privilege pole: prerogatywa portugale: prerrogativa, regalia rumane: prerogativă ruse: прерогатива, исключительное право slovake: prednosť, výsada ukraine: прероґатива, виключне право administraj notoj