tenajl/o tenajloserĉi 'tenajlo' [tenajl.0o] [tenajl.0o.TEK] Speco de fera tenilo konsistanta el du krucigitaj pecoj, moveblaj kaj ligitaj per ŝraŭbo aŭ bolto kaj uzata por ion teni aŭ eltiri: Kasem kuspis la manikojn, malfermis tenajlon [1]. 1. Mahbube Mirkadiri: Donaco el vojaĝo, La Ondo de Esperanto, 2003:3 (101) angle: pincers, pliers, tongs beloruse: абцугі, клешчы, шчыпцы, кусачкі ĉeĥe: kleště france: tenaille germane: Zange hispane: alicates, tenaza hungare: fogó japane: ペンチ, やっとこ, 釘抜き [くぎぬき] katalune: estenalles nederlande: tang, nijptang, trektang pole: cęgi, obcęgi, kleszcze, szczypce, szczypy, kombinerki portugale: tenaz ruse: щипцы, клещи slovake: veľké kliešte ukraine: кліщі, щипці, гострозубці, кусачки administraj notoj ~o: Mankas dua fontindiko.