kamabok/o PIV1 kamabokoserĉi 'kamaboko' [kamabok.0o] [kamabok.0o.KUI] Japandevena preparaĵo el fiŝopasto vaporumita, manĝata sole post malvarmiĝo aŭ kiel parto de supo, nudelaĵo aŭ alia varma plado: al la maljunulo apogas sin lia nepino kun kolorigita kamaboko pendanta de la buŝo [1]. Rim.: Laŭ BL: Prefere diru fiŝkuko. 1. Hemmi Yô, trad. Doi ĉieko: Homoj manĝantaj, „de konfuceanoj mi lernis etiketon por manĝi“, p. 224a beloruse: камабока ĉeĥe: nákyp, pudink france: kamaboko pole: kamaboko rumane: kamaboko slovake: nákyp, nákyp z ryby administraj notoj