bukcen/o SPV bukcenoserĉi 'bukceno' [bukcen.0o] [bukcen.0o.MUZ] Praa metala blovinstrumento, rekta-tuba trumpeto sen klavoj, ordinare jam kun funelforma kloŝo: kornetoj, kornoj, klarionoj, trumpetoj, bukcenoj [1]... Rim.: Laŭ BL: (en la senco de antikva trumpeto) prefere diru (roma) trumpeto; (en la senco de mara molusko kun spirala konko) prefere diru marheliko. 1. Miguel de Cervantes Saavedra, trad. Fernando de Diego: La inĝenia hidalgo Don Quijote de la Mancha, parto 2a, ĉapitro 30a, p. 590a beloruse: букцынум france: buccin hebree: קונכית החצוצרה hispane: bocina (música) itale: buccina japane: ブッキーナ, エゾバイ ruse: букцинум ukraine: букцина administraj notoj