anakolut/o PVEF anakolutoserĉi 'anakoluto' [anakolut.0o] [anakolut.0o.BELE] Frazrompo; daŭrigo de frazo per parto, kiu gramatike ne konvenas kun la antaŭa: estos lia vico peni por mallerni, reakiri la manierojn de la signifoplena anakoluto, de la kontraŭsintakso, transiri de Manzoni al Verga, de Verga al Gadda, de Gadda al Kerouac [1]. 1. L. Bianciardi, trad. C. Minnaja: Kiel oni iĝas Intelektulo, [2008] beloruse: анакалуф ĉeĥe: anakolut, vybočení france: anacoluthe germane: Anakoluth, Satzbruch hispane: anacoluto, solecismo katalune: anacolut malnovgreke: ἀνακολουθία pole: anakolut rumane: anacolut slovake: vybočenie administraj notoj